Ove sedmice smo vidjeli šta su pravi izazovi rastućeg režima sankcija Evropske unije protiv Rusije. Kako se moglo predvidjeti, Mađarska je bila ta koja je zaprijetila da pokvari ono što je trebalo da bude obnavljanje poteza kojim se kažnjava 1.200 individua i 100 kompanija zaustavljanjem viza i zamrzavanjem imovine od kada je Rusija u februaru pokrenula invaziju na Ukrajinu.
Budimpešta je tražila da tri oligarha, Ališer Usmanov, Pjotr Aven i Viktor Rašnikov, budu skinuti s liste prije nego što da svoj pristanak da se proširi režim sankcija. Na kraju, centralnoevropska država napravila je spektakularan zaokret u 24 sata, navodno nakon nekoliko telefonskih poziva s visokih položaja i diplomatskog pritiska iz Brisela.
Ali, i dalje ostaju mnoga pitanja.
Možda je najočiglednije: Zašto baš ova tri pojedinca? Mnogo je oligarha koji su bliski ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu koji su se našli pod sankcijama i nema očiglednih veza odabranog tria s Mađarskom. Ili, da li Mađarska ovo radi samo da se dodvori Rusiji? Ni jedan zvaničnik Evropske unije (EU) sa kojim sam razgovarao o ovom pitanju nije podijelio nikakve informacije.
Drugo očigledno pitanje je: Šta je Mađarska dobila za to što se tako brzo povukla? Nije neuobičajeno da države članice EU blokiraju politike kako bi ostvarile neke prednosti po drugim pitanjima, koja su obično povezane s novcem.
Vašington objavio novi krug sankcija protiv ruskih oligarha i firmi
London uveo sankcije Putinovim rođacima i bliskim saradnicima
S teškom zimom pred nama, spekuliše se da Mađarska traži EU sredstva koja je dosad uskraćivao Brisel zbog straha od kršenja vladavine prava u zemlji.
Inače, uskoro se u Briselu očekuje mađarska ministrica pravosuđa Judita Varga koja će se sastati s povjerenikom EU za budžet.
Sedmicama se šuška da je u toku neka vrsta kontroverznog kompromisa između Brisela i Budimpešte u kojem će novac teći pod određenim uslovima. Je li ovosedmični potez Mađarske u vezi sankcija bio pokušaj smanjenja uslovljavanja ili pritisak na Evropsku komisiju da brže oslobodi sredstva?
Ovo nije kraj priče, zapravo, odgađanje teških pitanja dešava se već mjesecima.
Mađarska se složila da se, za sada, povuče, ali je rekla da će ponovo postaviti ovu temu u različitim radnim grupama najesen. Pojaviće se uskoro na agendi, moguće krajem godine kada će blok diskutovati obnavljanje svih ekonomskih sankcija i drugih sankcija po sektorima Rusiji.
A, najvjerovatnije u martu 2023. kada će obnavljanje liste sankcija ponovo biti na agendi.
Rupe u sistemu
Pored političkih interesa, postoje tri “rupe” u sistemu koje sve ovo omogućavaju.
Najočigledniji je pravilo o jednoglasnom donošenju odluka. Godinama se odvijaju debate da odluke po pitanju inostrane politike u EU treba da se pomjere od konsenzusa ka nekoj vrsti kvalifikovanog glasanja većine, kao što je slučaj u mnogim drugim poljima po pitanju politika. Ali, za to vam treba, pogađate, jednoglasno glasanje.
Malo je vejrovatno da se to desi jer mnoge države jednostavno ne bi voljele da odustanu od tako moćnog alata i, na mnoge načine, takođe tako da predaju nacionalni suverenitet u vrlo osjetljivom području.
Mađarska je to posljednjih godina dovela do savršenstva, na primjer osiguravanjem odugovlačenja po pitanju EU embargo na naftu iz Rusije, otklanjanjem mogućnosti sankcionisanja patrijarha Kirila i ranijeg razvodnjavanja embarga na oružje za Bjelorusiju.
Međutim, Mađarska nije usamljena u ovome. Kipar je uspio da otkloni strogi pristup po potanju zabrane Rusima da kupuju nekretnine u Evropskoj uniji, a Njemačka je uspješno pogurala za produženje perioda postepenog ukidanja na kupovinu ruskog uglja, a mnoge države sa juga Evrope lobirale su da se na crnu listu ne stave brodovi u vlasništvu Rusije. Lista je beskonačna. I svi to rade.
Još jedno pitanje je da sankcije Rusiji treba da se obnavljaju svakih šest mjeseci, što se odnosi i na ekonomske sankcije kao i na zamrzavanje imovine ili na zabrane izdavanja viza za pojedince.
U većini drugih režima sankcija EU, nastavak se obnavlja jednom godišnje. U slučaju Rusije, ovo daje državama članicama dva puta više prilike da kidnapuju proces za svoje političke ciljeve. I, ponovo, potrebno je jednoglasno donošenje odluka kako bi se ovo promijenilo.
Razlog zašto su sankcije Rusiji drugačije jeste to što kada su inicijalne sankcije uvedene 2014. nakon aneksije Krima, mnoge EU države su se nadale da se Moskva može promijeniti i da se mjere mogu brzo ukinuti. Promjena iz Moskve zapravo nikada nije došla, ali čini se da se Brisel, makar pretvara da se tome nada.
Konačno, imate Evropski sud pravde. Svako ima pravo da se njegov slučaj sasluša, Evropska unija se ponosi time što se bazira na vladavini prava. Tako da nije iznenađujuće da su sva trojica oligarha, koje Mađarska želi da skine sa liste, uložili žalbe luksenburškom sudu kako bi se ukinule sankcije protiv njih.
Ranije tokom ljeta, Usmanov nije uspio u pokušaju da mu se dodijele privremene mjere, što znači da njegova imovina za sada ostaje zamrznuta.
Ali budući da će im vjerovatno još uvijek biti na raspolaganju značajna imovina, mogu si priuštiti najbolje advokate da pronađu rupe u zakonu u slučaju koji EU vodi protiv njih.
Nekoliko sankcioniranih ukrajinskih oligarha i političara bliskih bivšem ukrajinskom predsjedniku Viktoru Janukoviču uspjeli su na taj način. I kako se ne bi osramotili na vlastitom sudu, neke zemlje EU će biti prisiljene tvrditi da je jednostavno bolje ukloniti pojedince s liste.
