IŠLERI su tako slatki mali kolačići, a ujedno poprilično dobar test za svačije strpljenje kad je riječ o pripremi. Prošli vikend smo vam pisali o šubaricama i tome kako njihova priprema nije za svakoga, ali za one koji imaju strpljenja, hrabrosti i volje, definitivno se isplate jer je rezultat impresivan.
>> Istina je, priprema šubarica nije za svakoga. Ali za hrabre imamo provjereni recept
S obzirom na to da vam se tekst jako svidio, odlučili smo nastaviti s kompliciranim kolačima i ovog su puta na red došli išleri. Lagali bismo kad bismo vam rekli kako smo ih mi savladali iz prve. Jer nismo.
Sjećamo se prvog pokušaja. Dio s prhkim tijestom protekao je glatko, no problem se stvorio kad smo došli do kreme. Nije recept po kojem smo radili bio loš, već smo mi bili em mrvicu neiskusni, em brzopleti, a kako u opisu nije pisalo koliko se točno vremena krema kuha, jer je to bio onaj klasični opis pripreme iz kuharica iz osamdesetih gdje piše samo “Skuhaj kremu”, mi smo je maknuli s pare čim se malo zgusnula. I eto greške.
Kremu je na pari trebalo još kuhati i žustro miješati pjenjačom barem 15 minuta, kako bi ispario upravo onaj dio tekućine koji je nama zadao probleme s gustoćom.
Naučili smo lekciju
Nismo od onih koji čim nešto krene po krivu, odustaju i bacaju sve u smeće. Ma ne dolazi u obzir. Uvijek damo sve od sebe da spasimo što se spasiti da pa smo i ovu na prvu neuspjelu kremu vratili na paru i dodali joj po osjećaju kukuruznog škroba (poznatiji pod nazivom gustin). Osjećaj nas nije prevario i krema nam je nakon hlađenja bila baš one prave teksture. Iako istresirani, na kraju smo uspjeli dobiti išlere koji su izgledali kao da pripadaju na naslovnicu jedne kuharice s kolačima.
Ovo su naši savjeti iz prve ruke.
1. Tijesto s razlogom treba odmor
Kad zamijesite prhko tijesto, potrebno mu je oko pola sata da se odmori, učvrsti i dođe na svoje. Bilo da ga držite u hladnjaku ili na sobnoj temperaturi tih pola sata-sat, obavezno ga umotajte u prozirnu foliju i nemojte ga držati odmah pored radijatora ili pećnice jer ovo nije dizano tijesto koje ima kvasca i treba toplinu – već ima maslaca i ne treba toplinu – nego tijesto koje treba samo malo mira.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
2. Kuhinjski kist vaš je dobar prijatelj
Kad radite kekse s kakaom, logično je uz okus kakaa očekivati i karakterističnu tamnu boju. To bi vam pokvariti moglo brašno na kojem valjate tijesto. Neki će možda reći kako je rješenje valjati tijesto na podlozi koja je umjesto brašnom posipana kakaom. No, to može biti, kao prvo, malo preskupo, a kao drugo, nepraktično jer se taj kakao zavlači svuda pa će bezbolno čišćenje biti samo onima koji imaju silikonsku podlogu i silikonski valjak, dok će svaki kontakt s drvom tražiti ozbiljnije čišćenje.
Zato slobodno koristite obično brašno, no prilikom stavljanja izrezanih komadića tijesta na papir za pečenje kojim ste obložili lim, “iščetkajte” višak brašna kuhinjskim kistom i problem je riješen.
3. Vi kuhate kremu, a ne krema vas
Kremu uvijek kuhajte na pari. To znači da jedan veći lonac napunite vodom do pola ili čak manje – jedne trećine, a na njega stavite manji lonac ili rostfrajnu/vatrostalnu staklenu zdjelu u kojoj ćete kuhati kremu. Nemojte da voda dodiruje taj gornji lonac, odnosno zdjelu.
Krema će se kuhati na pari koja se stvara u donjem loncu, i to dovoljno lagano da se ne zgruda, naročito ako je na bazi jaja koja su prilično osjetljiva na više temperature.
Kremu miješajte pjenjačom cijelo vrijeme jer ne želite da vas naizgled još tekuća smjesa zavara i krene stvarati grudice. Istina je, to je jedan naporan fizički posao, ali ne odustajte, pokažite tko je ovdje gazda.
4. Krema se maslacu servira hladna
Kuhana krema se u jednom trenu spaja s pjenasto izmiksanim maslacem, no za to treba biti ohlađena. Nemojte to raditi na silu i još vruću, taman skinutu kremu s pare trpati u hladnjak.
Ostavite da se ohladi na sobnoj temperaturi i svako malo je promiješajte pjenjačom kako bi ostala glatka. Postoji i opcija da kremu po samoj površini prekrijete prozirnom folijom da izbjegnete stvaranje korice. U svakom slučaju je prije spajanja s maslacem dobro izmiksajte kako bi postala što svilenkastija.
5. Dresir-vrećice nisu za gledanje
Kad spajate dva keksa, odnosno pečena komadića prhkog tijesta kremom, bilo bi zgodno koristiti dresir-vrećicu u koju stavite kremu. Na taj ju je način puno lakše nanijeti na sredinu keksa pa samo poklopite gornjim i nema potrebe za popravljanjem i micanjem viška kreme koja je eventualno iscurila sa strane.
6. Jutro je glazuri pametnije od večeri
Ako spajate išlere navečer, ne bi bilo loše ostaviti ih do ujutro, da se keks i krema “zalijepe” kako treba. Inače bi se moglo dogoditi da, kad gornji dio umočite u glazuru, isti ostane u čokoladi, a ostatak išlera vama u ruci.
U drugoj opciji za koju ne trebate čekati drugi dan, a koja podrazumijeva da prelijevate išler čokoladom, morate pripaziti da vam čokolada ne iscuri sa strane jer će tako izgledati neuredno.
Nadamo se da smo vam uz ove savjete dali malo vjetra u leđa i da ćete za ove blagdane napraviti savršene išlere. Cijeli recept s točnim količinama sastojaka i koracima pripreme možete pronaći na ovom linku.
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
