Dragan Maloševac je specijalist hitne medicine u Zavodu za hitnu medicinu Vukovarsko-srijemske županije. Odrastao je u Zagrebu, samo nekoliko ulaza od Šestina, jedne od prvih zagrebačkih pizzerija s krušnom peći, a vrijeme njegovog odrastanja bilo je i vrijeme prvih kultnih pizzerija u socijalističkoj Hrvatskoj, poput Dvojke, Kamenitih vrata, Purgera, Zadra i Četiri lovca, što je bilo presudno i za njegovu ljubav prema pizzi. Osim što se bavi svime čime se već ljudi na hitnoj bave, Dragan putuje svijetom i isprobava pizze. Probao ih je otprilike milijun, upoznao vlasnike najboljih pizzerija i opsjednut je tajnama pripreme dobre pizze. Zbog svega toga utvaramo si da je Dragan stručnjak za ovu temu i danas je opisao svoje iskustvo iz zagrebačke pizzerije San Pietro.
NAKON objave moje top liste zagrebačkih pizzerija, mnogo se komentatora dotaknulo zapadnog dijela grada. Pitaju se ima li u Zagrebu dobrih pizzerija i na zapadu!? Naravno da ima, posjetio sam većinu, ali me niti jedna nije uvjerila u to da zaslužuje biti u top 10.
>> Ovo je 10 najboljih pizzerija u Zagrebu (bar meni)
Lomio sam se jedino oko pizzerije L’oro di Napoli koja uistinu ima vrhunsku napoletansku pizzu. U biti, imala je, trenutno je zatvorena. Zato sam ciljano i s velikim očekivanjima otišao u San Pietro. Ostalo je samo na tome. Na možda prevelikom očekivanju i vrlo dobroj pizzeriji. Vrlo dobroj, ali ne i odličnoj. I to isključivo zbog same pizze.
Atmosfera super, pizze su podbacile
Prostor je lijepo uređen, ugodnog ambijenta, dobre lokacije i ljubaznog osoblja. Ima nekoliko dobrih stvari koje je potrebno istaknuti. Iako San Pietro osim pizze ima i solidnu ponudu druge hrane (tako smo i naručili, dosta različito), nismo dugo čekali, a sva je hrana na stol stigla u isto vrijeme!
Obično nam u takvim situacijama pizze dođu ranije, a sve ostalo dosta dugo čekamo. Dobra je i ponuda bezalkoholnih i alkoholnih pića, a posebno mi se svidjela dosta široka ponuda piva. A sad teži dio osvrta, sama pizza.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Poveselio sam se kad sam ugledao tijesto, bio sam uvjeren da je pravo romansko, tanko i prhko, poput onog kakvo imaju Duksa, Karijola ili Nu. Nije. Tijesto je tanko, ali nije ni prhko ni hrskavo. Nekako je nedorečeno, vrlo čudne teksture i bezličnog okusa.
Tijestu nema pomoći
Mnoge pizzerije u kojima sam bio imaju tijesto vlastite teksture, ali je ono poput tijesta ličkog Ruspantea ili novosadske Kuće Male skoro pa savršeno. Ovo je jednostavno bezlično i nedorečeno. Nadjevi nisu loši, sastojci su fino složeni, a izbor pizza relativno velik.
Isprobali smo tri pizze, Ricolu al Forno, San Pietru i Carevu koja je nešto veća od ostalih, a može zadovoljiti dvije odrasle osobe koje se ne ubijaju hranom. Cijene se kreću od 53 kune za Margheritu do 89 kuna za pizzu s hobotnicom. Careva je 94 kune, ali je veća od ostalih.
Sve u svemu, osobno smatram da se za nešto višu cijenu od San Pietrove pizze ipak dobije premalo. San Pietro definitivno ima veliki, ali trenutno neiskorišteni potencijal.
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
