EMOCIONALNA inteligencija je sposobnost razumijevanja, reguliranja i izražavanja vlastitih emocija. Ona se odnosi i na sposobnost zapažanja, tumačenja i odgovaranja na emocije drugih. Kako donosi Motherly, koncept emocionalne inteligencije prvi je put predstavljen još 1950-ih, kada je psiholog Abraham Maslow identificirao značenje “emocionalne snage”. Pojam emocionalne inteligencije prvi je počeo koristiti Michael Beldoch 1964. godine, a od tada mnogobrojna istraživanja nastavljaju pokazivati njezinu važnost.
No roditelje često zanima kako mogu odgojiti emocionalno inteligentno dijete. Iako možda zvuči teško ili nemoguće, klinička dječja psihologinja Holly Symons navodi nekoliko savjeta koji će pomoći svakom roditelju da njegovo dijete stekne potrebnu razinu emocionalne inteligencije koja će mu itekako dobro doći u kasnijoj dobi, a naročito kad jednom odraste.
Počnite od sebe
Psihologinja objašnjava da ne možete pomoći svojoj djeci ako prvo ne pomognete sebi. Kao što kaže važna poruka o sigurnosti u zrakoplovu, “prvo stavite vlastitu masku za kisik prije nego što krenete pomagati drugima”. Symons savjetuje da bi svaki roditelj trebao odvojiti vrijeme za zapažanje vlastitih emocija, okidača i vještine nošenja s izazovima. Roditelji bi najprije sami morali uvježbati spomenute vještine prije nego što na njima počnu raditi sa svojom djecom. Uostalom, roditeljstvo je kontinuirani rast, zar ne?
Imenujte i poštujte osjećaje – svoje i djetetove
Razumijevanje, poštovanje i imenovanje osjećaja može započeti u vrijeme kada je vaše dijete dojenče i nastaviti se tijekom djetinjstva. Možete prikladno odgovoriti na njihove znakove, vježbati izraze lica i uključiti se u aktivno slušanje. Jednostavan način da imenujete i poštujete osjećaje u svome domu je da svaki dan naizmjence odaberete osjećaj koji vas najbolje opisuje u tom trenutku i razgovarate o tome sa svojom djecom, predlaže psihologinja.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Pokažite empatiju
Učenje empatije može se činiti kao naporan zadatak, ali ne mora biti. Psihologinja savjetuje da biste svaki teški trenutak koji proživljava vama bliska osoba trebali podijeliti sa svojim djetetom, naravno, na način koji je prikladan njegovoj dobi. Naprimjer, možete reći nešto poput ovoga: ”Tata je trenutno pod velikim stresom i zbog toga ponekad viče. Što misliš, što bismo mogli učiniti da mu pomognemo?” Na ovakav ćete način dati do znanja djetetu da se tata trenutno osjeća loše, ali i priliku da zajedno dođete do rješenja problema te uvažite djetetove osjećaje.
”Važno je da koristite primjere iz stvarnog života kako biste istaknuli empatiju kod djeteta. Sljedeći put kada dijete padne i zaplače u parku, iskoristite to da razgovarate sa svojim djetetom i izgradite empatiju prema drugima”, dodaje Symons.
Modelirajte i podržavajte zdrave vještine suočavanja s problemom
Ovaj koncept vraća se na važnost brige o sebi prije nego što se možete brinuti o drugima. Najbolji dio je što, brinući se o sebi, pomažete svojoj djeci jer ona uče na vašem primjeru. Gotovo će sve što vaš mališan vidi kod vas ili nekog drugog člana obitelji, početi primjenjivati u vlastitom životu pa se pobrinite da mu budete najbolji mogući primjer, savjetuje psihologinja.
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
