Dragan Maloševac je specijalist hitne medicine u Zavodu za hitnu medicinu Vukovarsko-srijemske županije. Odrastao je u Zagrebu, samo nekoliko ulaza od Šestina, jedne od prvih zagrebačkih pizzerija s krušnom peći, a vrijeme njegovog odrastanja bilo je i vrijeme prvih kultnih pizzerija u socijalističkoj Hrvatskoj, poput Dvojke, Kamenitih vrata, Purgera, Zadra i Četiri lovca, što je bilo presudno i za njegovu ljubav prema pizzi. Osim što se bavi svime čime se već ljudi na hitnoj bave, Dragan putuje svijetom i isprobava pizze. Probao ih je otprilike milijun, upoznao vlasnike najboljih pizzerija i opsjednut je tajnama pripreme dobre pizze. Posjetio je i zagrebački Papavero.
ISPOD svake moje top liste i napisanih osvrta pojavilo se dosta komentara u kojima se spominje pizzerija Papavero u Mlinovima. Nije mi vrag dao mira, pa sam sjeo u auto i zaputio se u zagrebačke Mlinove. Rezervirao sam stol bez problema, a ono što moram odmah u početku naglasiti su izuzetna korektnost i srdačnost djelatnika.
Nazvao sam istaknuti broj na stranicama pizzerije odmah po dolasku u Zagreb, ali sam nakon samo par sekundi prekinuo poziv shvativši kako je tek dvadeset do 12, a Papavero se otvara tek u 12. Nije prošlo ni dvije, tri minute, zove me nepoznati broj. Zovu iz Papavera i provjeravaju tko ih je zvao, primaju rezervaciju iako nije radno vrijeme. Tako se to radi.
“Ugledao sam nekakvo čudno i bljedunjavo tijesto…”
Pizzerija koja brine o svojim potencijalnim gostima od samog početka ozbiljna je pizzerija. Izbor pizza je velik, a dijele se na klasične i Papavero originalne. Naručili smo dvije pizze, Cotto&Bufala i 5Sira&noci, a na stolu su nam se pojavile uistinu brzo. Na prvi sam se pogled uplašio ugledavši nekakvo čudno i bljedunjavo tijesto! Očekivao sam napoletansko, a ovo to definitivno nije.
Međutim, nakon samo par zalogaja shvatio sam da me je izgled prevario. Tijesto je jako dobro, nije ni napoletansko ni romansko, a nije ni old school. Nekako je najbliže napoletanskom, ali se definitivno ne može striktno uvrstiti u određenu kategoriju. Kad bih morao opisati tijesto, napisao bih kako je to tijesto koje priprema netko tko jako dobro radi svoj posao.
Ovdje se potvrdilo kako izgled vara
Tijesto je odlične teksture, finog okusa, tanko i hrskavo. Papavero je poput mladog buntovnika koji odbija svirati po zadanim notama, a ipak svira dobru glazbu. Papavero fura neki svoj stil i ima uistinu jako dobro tijesto.
Budući da mi stalno prigovaraju kako sam preblag i mekan u svojim osvrtima, odlučio sam u svakom osvrtu istaknuti i nešto što bi se moglo nazvati nedostatkom. A ovdje su to sastojci nadjeva (prvenstveno sir), koji bi mogli biti kvalitetniji, ali bi onda, pretpostavljam, pizza bila dosta skuplja.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Ovako su cijene primjerene i pristupačne, tijesto jako dobro, a nadjevi i više nego prihvatljivi. Cijene se kreću od 6 i pol eura (49 kuna) za Margheritu do 12 eura (90 kuna) za one najskuplje, Vrhunsku i Jenny. Izašli smo iz pizzerije jako zadovoljni i siti, bez osjećaja težine u želucu.
Jedan je vrhunski picajol tijekom burne rasprave picajola i vlasnika pizzerija o tome koja je pizza najbolja pametno zaključio. Rekao je kako je za vlasnika pizzerije najbolja ona pizza koju njegovi gosti vole.
Papavero definitivno ima svoje goste. Ja bih, da stanujem negdje u blizini, sigurno i sam postao (stalni) gost ove pizzerije. Ako vas put odvede u zagrebačke Mlinove, a volite pizzu, potražite Papavero.
>> Ovo je 10 najboljih pizzerija u Zagrebu (bar meni)
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
