“FUJ, netko je prdnuo” ili “on je drekec” su fraze koje možete čuti u vrtiću ili parku, a obično su popraćene smijehom i hihotanjem djece. Odraslima ovo oduševljenje vjetrovima i izmetom može biti neugodno, osobito ako se događa na javnom mjestu.
Ali stručnjaci kažu da je riječ o normalnoj i prolaznoj fazi. Ako vaše dijete sada priča o tim stvarima, to neće trajati zauvijek. Naime, svako dijete je drugačije, ali među mnogom malom djecom, osobito onom koja su krenula na tutu ili WC, postoji određeno zanimanje za prirodne tjelesne funkcije.
“Mala djeca opsjednuta su tjelesnim funkcijama općenito, a činjenica da njihovo tijelo može proizvoditi izmet i ispuštati smiješne zvukove nešto je o čemu vole razgovarati”, kaže pedijatrica Denise Scott za Yahoo Life.
Osim toga, djeca vole kad odrasli, osobito roditelji, reagiraju na njihovo ponašanje, a spominjanje vjetrova i izmeta je jednostavan način da to ostvare.
“Djeca se vežu za riječi koje ne želite da koriste i ponavljat će ih nakon što dobiju reakciju odraslih. Reakcija odrasle osobe djetetu se može činiti prilično moćnom, pa će to činiti iznova”, objašnjava Scott.
A za mnogu djecu ovo je razdoblje tijekom kojeg počinju razvijati smisao za humor.
“Ona otkrivaju i testiraju kako riječi mogu biti šokantne i izazvati smijeh”, ističe terapeutkinja za roditeljstvo Michelle Felder.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Kako reagirati?
Felder potiče roditelje da izbjegavaju posramljivati djecu zbog tjelesnih funkcija ili zbog toga što o njima govore, napominjući da “sram nije zdrav alat za poticanje djeteta da promijeni svoje ponašanje”.
“Roditelji bi trebali podsjetiti djecu da je ispuštanje vjetrova jedan od načina na koji tijelo ostaje zdravo. Zatim bi trebali djecu podučiti da nisu sve tjelesne funkcije predvidljive. Primjerice, ako dijete ispusti vjetar, recite mu da je to u redu i da to svi rade, ali da je to možda bolje činiti u privatnom prostoru. Napomenite djetetu da se u društvu drugih treba ispričati ako se to dogodi”, pojašnjava.
Postavljanje granica
Djeca neće prestati pričati o izmetu ili vjetrovima samo zato što ste im rekli da to ne čine. Savjetnica za mentalno zdravlje Rachel Heitman ima prijedlog za roditelje.
“Nekoliko minuta dnevno dopustite djetetu da priča o bilo čemu, čak i ako je odvratno. Odrasli se tome mogu smijati i zajedno razgovarati o tim stvarima. To će zapravo smanjiti dječju opsjednutost time. A ako dijete progovori o tim temama izvan dogovorenog vremena, podsjetite ga da mora pričekati”, savjetuje.
Naravno, odrasli uvijek moraju biti primjer svojoj djeci i modelirati primjereno ponašanje. Kada ostanemo neutralni i ne posvećujemo toliko pažnje vjetrovima ili izmetu, s vremenom će i dijete manje spominjati te teme.
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
