Oko 17.000 ljudi iz Mozambika radilo je kao takozvani ugovorni radnici u DDR-u (Istočnoj Njemačkoj). Mnogi od njih još uvijek čekaju na svoju platu. Povjerenica za žrtve SED-a (Socijalističke jedinstvene partije Njemačke), Zupke, poziva Bundestag da ih obešteti. Povjerenica za žrtve SED-a, Evelyn Zupke, i Njemački institut za ljudska prava insistiraju na obeštećenju ugovornih radnika iz Mozambika koji do danas nisu u potpunosti primili svoju platu. Zajedno s drugim podržavaocima i pogođenim radnikom Davidom Macouom, predstavili su apel Bundestagu da se, ako je moguće, još u ovom izbornom periodu pokrenu isplate. Od kasnih 1970-ih godina, DDR je regrutovao takozvane ugovorne radnike iz tada marksistički vođenog Mozambika i drugih socijalističkih “bratskih zemalja”, kako bi se suprotstavio nedostatku radne snage u DDR-u. Obećani su im obuka i plata. Međutim, često su bili angažovani u posebno teškim sektorima kao što su površinski rudnici ili mesna industrija. Od obećane plate, dobili su samo dio, jer je DDR zadržavao ostatak kao otplatu dugova koje je Mozambik imao prema DDR-u. Mnogi pogođeni vratili su se u Mozambik nakon raspada DDR-a 1990. godine, i to bez ikakve plate.
Zahtjev za kolektivnim obeštećenjem pogođenih
“To je nepravda koja je nastala na njemačkom tlu”, rekla je Zupke u Berlinu. “To je bio SED režim koji je svjesno prevario ljude, oduzeo im prava i eksploatisao ih.” Radi se o ljudima “koji kroz svoj život nose duboke ožiljke uzrokovane djelovanjem SED diktature.” Njemačka mora priznati “ovu historijsku odgovornost.” Inicijativa ima za cilj da Bundestag u svojoj rezoluciji prizna nepravdu prema ugovornim radnicima iz Mozambika i da iz saveznog budžeta finansira fond za obeštećenje za oko 10.000 još živih pogođenih. “To bi rezultiralo kolektivnim obeštećenjem”, rekla je Zupke. Pojedinačne potražnje za platama ne mogu se rekonstruisati nakon više od 30 godina. Nije htjela navesti iznos. Michael Windfuhr iz uprave Njemačkog instituta za ljudska prava predložio je iznos od 50 miliona eura. Pogođeni bi trebali – ovisno o individualno pretrpljenoj nepravdi – dobiti između 4.000 i 6.000 eura svaki. “To nije iznos koji bi preopteretio budžet”, rekao je Windfuhr. “Radi se o gestu koji je važan.”
Ista radna snaga, nejednaka plata
“Do danas se osjećam prevaren od strane obje zemlje”, rekao je bivši ugovorni radnik iz Mozambika, David Mocou, koji je od 1979. do 1991. radio u površinskom rudniku u Hoyerswerdi. Tamo je 1991. bio meta rasističkih napada, a zatim se vratio u Mozambik bez plate. Također nije dobio ni beneficije iz socijalnog osiguranja, u koje je uplaćivao, izvijestio je na konferenciji za novinare. “Radili smo rame uz rame s našim njemačkim kolegama u rudniku po 12 sati dnevno”, naglasio je Mocou. “Onda smo saznali da je naš novac korišten za otplatu državnog duga bez našeg znanja.” Od mozambičke vlade nije bilo pomoći: “Kada pitamo, dolaze s puškama i rade s nama šta hoće”, rekao je Mocou.
Savezna vlada ne vidi potrebu za djelovanjem
Nakon ponovnog ujedinjenja, Savezna Republika Njemačka je 1993. godine prebacila oko 75 miliona maraka (38,4 miliona eura) kao kolektivnu isplatu za usluge ugovornih radnika mozambičkoj državi. Međutim, malo od tog novca je stiglo do pogođenih. Novac je “uglavnom nestao u korumpiranom sistemu”, rekla je povjerenica za žrtve Zupke. Savezna vlada, prema vlastitim navodima, ne vidi potrebu za djelovanjem. Obaveze iz ugovora o ugovornim radnicima s Mozambikom, koje su prešle s bivšeg DDR-a na Saveznu Republiku, “potpuno su ispunjene”, rekao je glasnogovornik Ministarstva vanjskih poslova. Ako postoje zahtjevi, to bi trebala biti “zadaća mozambičke vlade da to riješi.”
Podcast: Play in new window | Download
